|
Mala tajkunska unuka slavi rođendan.Za proslavu je zakupljen cijeli kat luksuznog hotela, angažirani su poznat dječji zborovi, mama dovodi čak kazališnu trupu,pozvani su ugledni gosti.
I ne znam zašto me toliko zaokuplja ta vijest, te pokušavam izanalizirati reakciju. Još je stari dobri Krleža izrekao mudru alegoriju da "ni med cvetjem ni pravice", pa tako ni trputec i ruža ne idu u isti buket.Možda iz mene progovara ljubomora, možda nosim frustracije iz svog djetinstva ili djetinstva svoje djece, kojima sam ostala nešto dužna...No, kako god bilo, kad su djeca u pitanju postajem posebno empatična.Da mama tajkunka slavi tako glamurozno svoj rođendan,ne bi za mene uopće bila vijest, no ovo mi se čini nekako pretjerano, neprimjereno. Pitam s da li te male nježne rođendane treba pretvarti u marketinške spektakle i promociju roditeljske uspješnosti. A možda se od malih nogu djecu treba striktno odgajati u duhu staleža kojem pripadaju. Na koncu, tajkunska unuka će jednog dana postati poslodavka našim unucima i mislit će da je nedjeljni, prekovremeni, neplaćeni rad nešto sasvim normalno kao i glamurozne rođendanske proslave.
Nemam ništa protiv dječjih rođendana, ljudi koji imaju više, znaju bolje, uspješni su i bogati. Samo se pitam , da li je tako teško stvorit humanije i pravednije uvjete i za one koji nemaju "kutleovske" gene, već samo marljivost i sudbinu Dujmićeve "Milene", te da i oni mogu svojoj djeci prirediti običnu proslavu rođendana, a da im se tekući dobro ne zacrveni.
|